Blog o keramici

ponedjeljak, 13.02.2012.

Sklopih oči, u meni iznenadni nemir
vidjeh zvuk, čuh mračnu tminu.
Odjednom, moje biće veliko k'o svemir
tijelo kao oganj, a u duši hladnoća.

Na bijelom pokrivaču ispred mene
neobičnog oblika stope.
Pogledah u nebo. Izpružih ruku.
I, gle čuda!
Na mojim se dlanovima pahulje ne tope!

Na obzoru sunce, ne dopire do mene.
Moja je duša samotna i hladna,
a moje vruče tijelo nema više sjene.

Zakoračih u taj pakao, u to ledeno bunilo.
I dok svi vide snježni sjaj,
oko mene crnilo.

13.Veljače 2012.

Edit 13.02. u 19.05 - post nije namjerno objavljen u 13.02h!
- 13:02 - Komentari (9) - Isprintaj - #